Povoljni klimatski uvjeti, blaga pobrđa i riječne terase, obilje izvora pitke vode i plodnog zemljišta, te bogatstvo živog svijeta, činili su prostor grada Gračanica izuzetno privlačnim za naseljavanje još od najstarijih vremena. Mjesto na kome se nalazi današnja Gračanica bilo je naseljeno još u prahistoriji, što svjedoče ostaci neolitskog naselja na Korića Hanu (starosti 5.500¸- 6.500 godina), kao i brončanodobne i željeznodobne gradine na uzvišenjima Vuknić i Bučica, iznad samoga grada. Ljudi su u ovoj pitomoj kotlini živjeli i kasnije, tokom rane i kasne antike, te ranoga srednjeg vijeka.  Brojni su i tragovi naseljenosti na širem gračaničkom području, a posebno se izdvajaju prahistorijski lokaliteti Brdo i Barice u Gornjoj Orahovici, Vranovići, te Monj iznad Doborovaca.

Većina je ovdašnjih naselja, pod današnjim imenima, nastala u srednjem vijeku, Središte života ovih krajeva tada je bio utvrđeni grad Soko, koji se u pisanim povijesnim vrelima prvi put spominje 1449. godine. Gradom je gospodario knez Radivoj, brat bosanskog kralja Stjepana Tomaša i jedan od najistaknutijih predstavnika dinastije Kotromanić tokom XV. stoljeća. U sjeni zidina Sokola razvilo se i rudarsko selo Gračanica. Nastalo je na istoimenoj rijeci, danas poznatoj po imenu Sokoluša. Sama je rijeka, pak, nazvana Gračanicom, odnosno Gradčanicom (kako glasi starija verzija tog imena) zato jer je nastajala ispod grada Sokola, spajanjem dvaju potočića koji ga opasuju.

Po dolasku Osmanlija (1520.), Gračanica postepeno izrasta u najveće naselje ovoga kraja, koje do 1548. g. i službeno stječe status kasabe (gradskog naselja), carskim ukazom sultana Sulejmana Veličantsvenog. Početkom XVII. stoljeća, pak, među najvećim je gradovima ovog dijela Bosne (sa 9 mahala, te 8 džamija i drugim urbanim sadržajima), ali i snažan zanatski centar, sa 25 esnafa (strukovnih udruga). Po broju stanovnika dostigao je Donju Tuzlu (današnja Tuzla), a postao je i središte prostranog kadiluka (koji je obuhvatao područja današnjih gradova Srebrenika, Gradačca, Modriče i Orašja). Do tog vremena je okončan i proces primanja islama od strane domaćeg stanovništva, tako da su muslimani već u prvoj polovici XVII. stoljeća apsolutna većina u široj okolini.

Tokom dugotrajnih habsburško-osmanskih ratova, na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće, Gračanica je pogranično mjesto, izložena neprijateljskim napadima. U njoj se gradi i drveno-zemljana tvrđava (palanka), koja zajedno sa susjednim utvrdama (Soko, Srebrenik i Gradačac) ulazi u sastav novoosnovane Gradačačke kapetanije. Bilo je to i vrijeme teških stradanja, oskudice, gladi i kuge, što je ostavilo dubokog traga u narodnoj predaji. No, u drugoj polovici XVIII. stoljeća Gračanica nastavlja svoj razvoj, izrastajući u naprednu kasabu sa 15 mahala, te čaršijom u kojoj su bili brojni dućani i hanovi. Imala je čak 12 džamija, 3 medrese i više mekteba.

Pečat urbanom razvoju Gračanice u osmanskome razdoblju dali su i brojni vakifi, koji su osnivali vjerske, školske i druge javne ustanove, ostavljajući imovinu od čijih prihoda su se one izdržavale. Najistaknutiji od njih je bio Ahmed-paša Budimlija, graditelj Bijele džamije, sahat-kule i hamama, zatim šejh H. Halil ef. Trepanić, utemeljitelj javne biblioteke, a tu su i gradačački kapetan Osman-beg Gradaščević i njegovi sinovi Murat-kapetan i Hadži Bećir-beg, vakifi gračaničkih medresa. Gradaščevići su imali snažan utjecaj u Gračanici, a ovaj grad je bio i jedan od centara Pokreta za autonomiju Bosne 1832. godine, predvođenog Husein-kapetanom Gradaščevićem, među čijim bliskim saradnicima je bilo i više Gračanlija.

Druga polovica XIX. stoljeća vrijeme je reformi i modernizacije, što se osjetilo i u Gračanici, gdje je po prvi put konstituirana gradska općina (beledija). U tom razdoblju do većeg izražaja dolazi pravoslavna zajednica, sa nekoliko jakih trgovačkih porodica; tada se gradi i prva pravoslavna crkva, a istovremeno u grad se doseljava i nekoliko židovskih sefardskih porodica.

Gračanica je odigrala veliku ulogu u otporu austro-ugarskoj okupaciji, 1878. g. Ipak, slamanjem otpora i konačnom uspostavom austrougarske vlasti, nastupa novo doba, u kome se bilježi napredak na svim poljima. Izgradnjom željeznice, gradskog trga i većeg broja modernijih zgrada, ovo mjesto sve više poprima obrise modernog grada, koji postaje stjecište trgovaca i poslovnih ljudi, sa začecima industrijske proizvodnje. U to vrijeme, Gračanica je i istinska multikulturalna sredina, u kojoj žive pripadnici različitih etničkih skupina, te djeluje veći broj kulturnih i drugih udruženja. Razdoblje monarhističke Jugoslavije, iako opterećeno čestim političkim krizama, koje su imale odraza i u lokalnim sredinama, poput Gračanice, vrijeme je u kome se, nakon početne stagnacije, nastavlja dalji razvoj ovoga grada, osobito 1930-tih godina, kada dolazi do pravog procvata građanske kulture i načina života.

U Drugom svjetskom ratu ovo je područje izbjeglo veća neposredna stradanja, ali je podijeljenost stanovništva na suprostavljene ratne strane prouzročila tešku traumu u kolektivnoj memoriji ovdašnjeg naroda, produbljenu i dosta velikim ljudskim gubicima i žrtvama, u različitim vojskama i formacijama, na različitim stranama.

U prvih dvadesetak godina nove, socijalističke Jugoslavije, Gračanicu zaobilazi opći razvoj industrije i prometnica, te grad i okolina stagniraju ili jako sporo napreduju, u odnosu na neka susjedna mjesta, poput Lukavca, Živinica ili Tuzle. No, poslije osnivanja industrijskih prerađivačkih pogona, izgradnje asfaltnih cesta ka Doboju i Tuzli, a osobito zamahom tzv. male privrede u privatnom posjedu, od početka 1970-tih godina, u sveukupnom razvoju Gračanice se počinje opažati veliki napredak. Povećanje broja stanovnika i razvoj uslužnih djelatnosti uvjetovali su ubrzani urbani i teritorijalni razvoj grada, a savremena komunalna infrastruktura se razvija i u okolnim mjesnim zajednicama.

Takav razvojni slijed je prekinut raspadom Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je Gračanica pretrpjela mnoge ljudske žrtve, teška razaranja i velike materijalne gubitke. Ipak, zahvaljujući uspješnoj organizaciji odbrane, ali i hrabrosti ovdaš-njih ljudi, agresorski nasrtaji su odbijeni, a Gračanica je iz rata izašla čista obraza. Obnovivši porušeno i ratom opustošeno, lokalna je zajednica nastavila svoj hod naprijed, suočavajući se sa svim problemima i tegobama tranzicijskog doba u kojem još uvijek živimo.

Kulturni život grada Gračanice danas održavaju kako javne ustanove, tako i veći broj kulturno-umjetničkih društava, udruženja građana, te kreativnih pojedinaca. Centralno mjesto zauzima Bosanski kulturni centar Gračanica (BKC), kao javna ustanova za kulturu, informisanje i obrazovanje. BKC djeluje u vlastitoj zgradi sa ukupnom površinom od oko 3.000 m². U okviru BKC-a kao posebne organizacione jedinice djeluju Radio Gračanica (osnovana 1969. godine), zatim Narodna biblioteka “Dr. Mustafa Kamarić” (koja baštini tradiciju Narodne biblioteke Gračanica, osnovane daleke 1928. godine), kao i Kino (čiji začeci padaju u razdoblje pred Drugi svjetski rat). BKC raspolaže i savremenim galerijskim prostorom, izgrađenim 1999., u okviru kojeg je izložena stalna postavka Zavičajne muzejske zbirke. BKC organizira više kulturnih događaja, uključujući godišnji Festival dječijeg teatra Bosne i Hercegovine, zatim tradicionalnu manifestaciju “Ljetne večeri pod lipama Gračanice”, kao i veći broj drugih kulturnih događaja (promocija knjiga, pozorišnih predstava, umjetničkih i tematskih izložbi, itd.). Na prostoru grada Gračanica aktivan je i veći broj udruženja građana i društava koji djeluju u u oblasti kulture, poput BZK “Preporod”, KUD “Adem Alić” i drugih udruženja u Gračanici, zatim kulturno-umjetničkih društava i udruženja građana u Stjepan Polju, Malešićima Škahovici, Doborovcima, Miričini, Lukavici, itd. U novije vrijeme, u oblasti kulture sve više dolaze do izražaja udruženja žena i njihova djelatnost (u Lukavici, Sokolu, Škahovici, Pribavi, Donjoj Orahovici i dr.). Značajan doprinos kulturi predstavlja i časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”, koji kontinuirano izlazi dva puta godišnje od 1996., u izdanju Izdavačke kuće “Monos”. Po svojoj programskoj koncepciji, časopis je baziran na kulturnu historiju u najširem smislu, ali obrađuje i druge društvene teme vezane za lokalnu zajednicu. Časopis je okupio više stotina  saradnika iz zemlje i inostranstva, uključujući i veći broj univerzitetskih profesora i istaknutih stručnjaka, a pokrenuo je i niz projekata vezanih za očuvanje, promociju i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa grada Gračanica.

OSNOVNO OBRAZOVANJE

Prva Narodna osnovna škola u Gračanici otvorena je 1886. godine. To je današnja centralna osnovna škola koja nosi ime poznatog bosanskog književnika Hasana Kikića. Od 1948 godine, u Gračanici je otvorena Niža realna gimnazija sa malom maturom – kasnije osnovna škola „Mitar Trifunović Učo“, a danas Druga osnovna škola.

Osim spomenute dvije osnovne i jedne paralelne muzičke škole u Gračanici, na opštini radi još 9 centralnih i 10 podružnih škola, te dva Dječija obdaništa sa više punktova u gradu.

PARALELNA ŠKOLA ZA OSNOVNO MUZIČKO OBRAZOVANJE

Paralelna škola za osnovno muzičko obrazovanje u Gračanici počela je sa radom septembra 1976. godine, pri Narodnom univerzitetu Gračanica. Od 1979. godine radi u sastavu Radne organizacije Udružene osnovne škole i predškolske ustanove. Poslije rata, od školske 1996/97. nastavlja sa radom u okviru Osnovne škole „Hasan Kikić“.

Od početka školske 2004/05 radi u novoizgrađenom i savremeno opremljenom objektu sa tri odsjeka – klavir, harmonika, klasična gitara.
Nastavu pohađa oko 120 učenika.

SREDNJE OBRAZOVANJE

Prva Gimnazija u Gračanici otvorena je 1959. godine. Nakon više transformacija u oblasti srednjeg obrazovanja, danas radi pod imenom čuvenog gračaničkog intelektualca i univerzitetskog profesora Dr. Mustafe Kamarića. Ima tri smjera: opći, matematički i filološki.

Mješovita srednja škola u Gračnici, školuje šest tehničkih zanimanja – mašinsko, elektrotehničko, ekonomsko, turističko – ugostiteljsko, medicinsko i zubnotehničko.

Nazive, adrese i kontakte svih osnovnih, srednjih i privatnih škola na području grada Gračanica možete pronaći ovdje.

Začeci sporta modernog doba u Gračanici zabilježeni su u periodu između dva svjetska rata. Djelovalo je nekoliko nogometnih klubova i sportskih sekcija u okviru Sokolskog društva. Po završetku Drugog svjetskog rata, u jesen 1945. godine, formiran je Fudbalski klub „Bratstvo“ i kao takav je najstariji sportski kolektiv na području grada Gračanica.Takmičio se u ondašnjim ligama sjeveroistočne Bosne, a od 2000.godine se takmiči u Prvoj ligi BiH NK „Bratstvo“ je najmasovniji sportski kolektiv koji okuplja sve selekcije različitog uzrasta. Nosilac je razvoja nogometa u Gračanici.

Nakon izgradnje rukometnog igrališta u Gračanici, 1955. godine i tri godine upornog rada entuzijasta, rukometna ekipa iz Gračanice uključuje se u prvo zvanično takmičenje u okviru Sreske rukometne lige Tuzla, u kojoj se takmiči od 1958. do 1962. godine, a kasnije u regionalnoj i Republičkoj rukometnoj ligi BiH. U toku najintenzivnije agresije na BiH, 1994. godine, gračanički rukometaši se ponovo okupljaju i počinju sa treninzima. Najveći rezultat u historiji kluba postigli su, osvojivši titulu prvaka BiH, u sezoni 1999/2000. godina.

Prvi ženski rukometni klub u Gračanici osnovan je 1959. godine. Rukometašice Gračanice takmičile su se u raznim ligama republičkog ranga. Prvu zvaničnu utakmicu, poslije rata odigrale su u Gradačcu 24. oktobra 1998. godine. Sveukupni nosilac razvoja odbojke na području našeg grada je Ženski odbojkaški klub “Gračanica”. Formiran je 1997. god., a najveći uspjeh postiže 2006. god. kada se plasira u Premijer ligu BiH. U dosadašnjoj sportskoj historiji Gračanice najuspješniji sportski kolektiv je Malonogometni klub “Kaskada” Gračanica. Osnovan je 1997.godine a u svojoj kratkoj historiji ima četiri titule prvaka BiH i jedan osvojen KUP, a nastupio je u Kupu malonogometnih šampiona Evrope, gdje je zauzeo sedmo mjesto. U sezoni 2006/2007 MNK „Kasakada“ je osvoja titule šampiona Federacije BiH i Bosne i Hercegovine.

Prvi košarkaški klub u Gračanici osnovan je 1972. godine. Sve do 1992. godine takmičio se pod imenom KK „Bratstvo“ u Republičkoj košarkaškoj ligi.Nakon pauze u toku rata, ponovo je zaigrao pod imenom KK „Gračanica“ 1996. godine. Tri godine kasnije, u sezoni 1999/2000. godina, zauzima peto mjesto u Prvoj košarkaškoj ligi BiH. U 2004. godini iz lige A-2. prelazi u ligu A u kojoj se i sada takmiči

Osim ovih sportova u gradu djeluju dva karate kluba sa izuzetnim rezultatima, džudo klub, šahovski klub, biciklistički klub i još desetak nogometnih klubova. Nosilac razvoja Gračaničkog sporta je Sportski savez općine Gračanica. Formiran je 1999. godine, a punu afirmaciju doživljava od 2009. godine pa nadalje.

Lokalna zajednica mnogo ulaže u sportsku infrastrukturu i razvoj sporta u cijelini.

Gračanica je danas grad uronjen u zelenilo, sa dva veća parka, te čaršijom, nekadašnjim privrednim, zanatskim i trgovačkim središtem grada. Nekadašnja stara čaršija je uslijed savremene izgradnje uveliko izmjenila svoj izgled, izgubivši mnogo od tradicionalnog ambijenta i kulturnog naslijeđa. Ipak, svoj je značaj i prepoznatljiv duh sačuvala sve do današnjih dana. Čaršiju danas čini glavna gradska ulica (nazvana po Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedniku Bosne i Hercegovine), pretvorena u gradsko šetalište, sa većim brojem trgovačkih i ugostiteljskih objekata. Kulturno-historijsko nasljeđe predstavlja značajnu turističku potenciju grada Gračanice. Pored neolitskog lokaliteta Korića Han, koje pripada mlađoj vinčanskoj kulturi, starosti između 4.000 i 4.500 godina i kraljevskog grada i utvrde Sokol, najviše kulturnog blaga, po kojem je Gračanica danas prepoznatljiva, potječe iz perioda osmanske vladavine. Ističemo: Ahmed-pašinu ili Bijelu džamiju, koja je sagrađena u 17. stoljeću, zatim džamiju Fethija u Sokolu, kao najstariju džamiju na području grada Gračanica. Gračanica je prepoznatljiva po Sahat-kuli iz 17. stoljeća, visoka 27 metara i Mula Dedinom turbetu iz druge polovine 15. stoljeća. Iz austrougarskog perioda značajne su zgrade današnje gradske uprave (nekadašnji Konak) i Osman- kapetanova medresa , koje su sagrađene u pseudomaurskom stilu.

Čaršija je i mjesto održavanja tradicionalnog gračaničkog vašara, koji se svake godine održava na Kasum, 8.novembra i traje tri dana. Vašar se prvi put spominje 1604. godine i možda je i najstariji narodni godišnji sajam u Bosni, koji u kontinuitetu privlači na hiljade posjetitelja. Gračanica je prepoznatljiva i po sajmovima među kojima se ističe Sajam privrede „Grapos-expo“ koji se organizuje od 2009.godine. Izletišta u prirodi su uzvišenja Vis (692 m, najviši vrh Trebave) i Monj (532 m), kao i spomenuta šuma Borik na Bukvi, uz regionalnu cestu prema Srebreniku. Do izletišta Vis vodi asfaltni put preko naselja Babići, a na samom lokalitetu postoji sportski poligon, igralište za odbojku, te ugrađene klupe i kamini.

Južno od Gračanice je banjskorekreacijski kompleks Terme, sa tri bazena i pratećim objektima, te termomineralnom vodom visoke kakvoće. Popularna ljetna kupališta su dva bazenska kompleksa u Donjoj Orahovici.

Lovne površine na području grada Gračanica, kojim upravlja Lovačko društvo „Srndać“, prostiru se na blizu 18.000 ha. Važan dio vjerskog turizma ovih krajeva je tradicionalno dovište na planini Ratiš, na tromeđi gradova Gračanica, Srebrenik i Lukavac. Gračanica ima značajne potencijale za razvitak različitih vrsta turizma (izletičkog, banjskog, rekreativnog, lovnog, vjerskog i kongresnog), ali oni još uvijek nisu dovoljno iskorišteni, iako postoje planovi izrade odgovarajućih studija njihovog korištenja.

Grad Gračanica ima kvalitetno organiziranu kako primarnu, tako i sekundarnu zdravstvenu zaštitu. Primarna zdravstvena zaštita organizirana je u Domu zdravlja, privatnim ordinacijama i apotekama, a sekundarna u Općoj bolnici dr. Mustafa Beganović. Prema podacima Zavoda za zdravstvo u Tuzlanskom kantonu, zdravstveno osiguranje u gradu Gračanica koristi 43.492 korisnika, od toga 22.233 nosilaca zdravstvenog osiguranja i za 21. 709 članova njihovih obitelji (podatak iz 2006.).

DOM ZDRAVLJA
Dom Zdravlja u Gračanici je osnovan 14. maja 1953. godine od strane tadašnjeg Narodnog odbora gračaničkog sreza. Tragovi postojanja zdravstva na ovom području dopiru dalje kroz historiju, što se zaključuje iz podataka da je prvi ljekar na rad u Gračanicu došao još davne 1895. godine, bio je to dr. Josip Katz, kada je otvorena i prva ambulanta u ovom gradu, tadašnjoj čaršiji. U periodu između dva svjetska rata, žitelje gračaničkog sreza liječili su dr. Avdo Prohić prvi ljekar gračanlija i dr. Ivo Mrčić, koji su ostali u lijepoj uspomeni ovdašnjeg stanovništva, ne samo kao liječnici već i kao napredno orjentisani ljudi. Neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, zdravstvenu zaštitu stanovništvu ovog područija pružali su jedan ili povremeno dva ljekara i nekoliko priučenih bolničara, uz oskudna sredstva i opremu. Osam godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, osnivanjem prve zdravstvene ustanove na gračaničkoj opštini sa 30 zaposlenih i samo dva ljekara počinje ubrzani razvoj zdravstvene djelatnosti na ovom području. I pored poteškoća, kroz koje je ova djelatnost prolazila, u minimalnom periodu ostvareni su značajni rezultati u razvoju zdravstva, prije svega u suzbijanju i potpunom iskorjenjivanju pojedinih zaraznih bolesti, u smanjenju smrtnosti, naročito djece, znatnom produženju životnog vijeka stanovništva i kadrovskom i materijalnom jačanju zdravstvene službe. Više na: www.dzgracanica.com

OPĆA BOLNICA
Javnu zdravstvenu ustanovu Opću bolnicu “Dr. Mustafa Beganović” Gračanica osnovalo je Općinsko vijeće Gračanica Odlukom o osnivanju zdravstvene ustanove Opća bolnica Gračanica 24.03.2000.godine, koja je ponijela ime poznatog Gračanlije prof. dr. Mustafe Beganovića. Javna zdravstvena ustanova Opća bolnica „Dr.Mustafa Beganović“ Gračanica pruža usluge specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene zaštite na sekundarnom nivou i to dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije, zdravstvene njege bolesnika, te osiguranje boravka i prehrane bolesnika. Bolnica pruža sekundarnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu Gračanice i gravitacionog područja, a odnosi se na općinu Doboj Istok i dijelove gradova Gradačac, Srebrenik i Lukavac. U skladu sa izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Službene novine FBiH, broj: 46/10 od 02.08.2010. godine), a na osnovu člana 24. stav 1. tačka Ustava Tuzlanskog Kantona na prijedlog Vlade Tuzlanskog kantona, Skupština Tuzlanskog kantona, na sjednici održanoj 15.06.2015. godine donosi Odluku o preuzimanju prava nad Javnom zdravstvenom ustanovom „Dr. Mustafa Beganović“ Gračanica kojom, Skupština Tuzlanskog kantona preuzima prava i obaveze osnivača Javne zdravstvene ustanove Opća bolnica „Dr. Mustafa Beganović“ Gračanica. U Općoj bolnici “Dr. Mustafa Beganović“ Gračanica zaposleno je 179 radnika, od toga 20 doktora specijalista, 12 doktora medicine, 15 diplomiranih medicinskih tehničara (VSS), 1 medicinski tehničar sa višom stručnom spremom(VSŠ), 84 medicinske sestre, i 47 zaposlenih u administrativno-tehničkom dijelu. Pružanje specijalističko-konsultativne zdravstvene zaštite je organizovano u okviru prijemnih i specijalističkih ambulanti, kabineta, savjetovališta i dnevne Bolnice sa sadržajima predviđenim Zakonskim propisima za Opće bolnice. Više na: www.bolnica-gracanica.com

Najstariji do sada poznati datum iz bogatog kulturno-historijskog naslijeđa Gračanice i njene okoline 2.juni 1449. godine, simbolizira višestoljetnu opstojnost na ovim prostorima i zbog toga za sve stanovnike ovog grada ima posebno značenje.

Dan grada se obilježava sjećajući se jednog junskoga dana daleke 1449. godine, kada je u Budimu sklopljen jedan pravni akt – međusobni darovni ugovor, u kome se izričito spominje i utvrđeni grad Soko, srednjovjekovno središte ovih krajeva. To je i najstariji spomen nekog mjesta sa područja današnjeg grada Gračanica u povijesnim vrelima, ali i bitna historijska legitimacija, koja pokazuje i dokazuje višestoljetnu tradiciju, kontinuitet i utemeljenost na ovim prostorima.

Srednjovjekovna isprava, u kojoj se Soko izričito spominje, svojevrstan je rodni list današnjeg grada Gračanica.

Gračanica je povlastice gradskog naselja ili kasabe stekla još daleke 1548. godine carskim ukazom Sulejmana Veličanstvenog.

U narednim stoljećima izrasta u jedno od najvećih gradskih naselja sjeverne Bosne, zahvaljujući i brojnim dobrotvorima poput čuvenog Ahmed-paše Budimlije, najvećeg vakifa sa ovih prostora.

Na sjednici Općinskog vijeća Gračanica, održanoj 05.04.2001.godine  usvojena je Odluka da će se 02.juni obilježavati kao Dan općine Gračanica („Službeni glasnik Općine Gračanica“, broj:01/2001).

Prvi put je 02. juni proslavljen kao Dan općine Gračanica  2002. godine.

Od tog dana pa do danas Dan općine a poslije grada Gračanica se obilježava održavanjem svečane akademije i  nizom drugih zabavnih, kulturnih i sportskih događaja.

Kao značajni datumi na nivou grada Gračanica utvrđeni su još i:

• 7.april „Dan oslobođenja Gračanice u Drugom svjetskom ratu“
• 25. maj „Dan odbrane grada Gračanica“
• 2. juni „Dan grada Gračanica“
• 7.avgust „Dan pobjede na Visu“
• 1.septembar „Dan formiranja 11/112 gračaničke brigade“