Stara kuća Mare Popović sagrađena je 1840. godine. Prema predanjima sagradio je svekar Mare Popović. Promijenila je nekoliko vlasnika i na kraju prešla u gradsko vlasništvo. Nakon restauracije 1989. godine pretvorena je etnološki muzej. Kuća je ponovo obnovljena 2013. godine i data na upotrebu Udruženju „Gračaničko keranje“.
Kuća Mare Popović pripada tipu tradicionalne bosanske kuće čardaklije, spratnice. Nazivaju je i gračanička dimalačura zbog malog otvora na krovu kroz koji je izlazio dim. Dimenzija je 5,80 x 9,75 m. Ima podrum, prizemlje i sprat. Podrum se nalazi ispod dijela prizemlja, a preostali dio prizemlja položen je na kameni testament visine u prosjeku 70 cm.
Izrađena je u drvenoj konstrukciji tzv. bondruk konstrukciji. Nosiva konstrukcija zidova je izrađena od drvenih greda i stubova sa ispunom od čerpića u prizemlju, dok je sprat urađen od pruća ispunjenim blatom. Sprat je u odnosu na prizemlje prepušten za 30 cm na sve četiri strane.
Kada se iz dvorišta ulazi u kuću, prvo se nailazi na otvoren trijem „hajat“, iz kojeg se ulazi u „kuću“ koja se nalazi u središnjem dijelu prizemlja. Prostor „kuće“ prolazi kroz dvije etaže, prizemlje i sprat i otvoren je prema tavanu. U njoj se nalazilo ognjište napravljeno od nabijene zemlje i iz te prostorije se ulazilo u ostale prostorije prizemlja: sobu, sobicu i ćirel. Sobe su bile popođene. U velikoj sobi se nalazila furuna, zemljana peć koja je služila za spremanje hrane i zagrijavanje čardaka na spratu.
Da bi se to postiglo, u podu prostorije na spratu ostavljen je jedan otvor. Velika soba je bila prostrta ćilimima i ponjavama, a ispod prozora su bile sećije sa šiltetima i jastucima. Spavalo se na vunenim dušecima. U maloj sobi se nalazio zemljani šporet a ćirel se koristio kao kuhinja i u njemu je bilo smješteno zemljano i bakarno posuđe. Na spratu se nalaze prostorije: pričardak, čardačič i dva čardaka. Iz prizemlja se na sprat dolazi strmim drvenim stepenicama. Prozori su jednostruki a krov četverovodan pokriven daščanim pokrovom šindrom. Kuća Mare Popović je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
